VII. - OVLASTI VRHOVNIH REVIZIJSKIH INSTITUCIJA ZA OBAVLJANJE REVIZIJE

OSAMNAESTO POGLAVLJE. USTAVNE OSNOVE OVLASTI; REVIZIJA UPRAVLJANJA JAVNIM FINANCIJAMA – SREDSTVIMA

1.      Osnovne ovlasti vrhovnih revizijskih institucija će  biti uvrštene u ustav; detalji se definiraju zakonom.

2.      Stvarne odredbe ovlasti vrhovnih revizijskih institucija za obavljanje revizije će ovisiti o stanju i zahtjevima svake zemlje.

3.      Sve javne financijske operacije, bez obzira na to reflektiraju li se one i na koji način u državnom proračunu, bit će predmetom revizije koju vrše vrhovne revizijske institucije. Isključivanje dijelova financijskog menadžmenta neće rezultirati isključivanjem tih dijelova iz revizije koju vrše vrhovne revizijske institucije.

4.      Vrhovne bi revizijske institucije trebale promovirati, kroz  svoje revizije, jasno definirane klasifikacije proračuna i računovodstvenog sustava koji trebaju biti što jasniji i jednostavniji.

DEVETNAESTO POGLAVLJE. REVIZIJA JAVNE UPRAVE I DRUGIH INSTITUCIJA U INOZEMSTVU

Kao opće načelo, javna uprava i druge institucije uspostavljene u inozemstvu također će biti predmet revizije vrhovne revizijske institucije. Kada se vrši revizija ovih institucija, dužna pozornost će biti data ograničenjima koja postavlja međunarodno pravo; tamo gdje je to opravdano, ova će ograničenja biti nadiđena razvijanjem međunarodnog prava.

  DVADESETO POGLAVLJE. REVIZIJA POREZA

1.      Vrhovne revizijske institucije će imati ovlasti revidirati prikupljanje poreza što je to šire moguće, kako bi se ispitali pojedinačni porezni dosjei.

2.      Revizije poreza su prije svega revizije zakonitosti  i  pravilnosti; premda, kada vrši reviziju primjene poreznih zakona, vrhovna revizijska institucija će također ispitivati sustav i efikasnost prikupljanja poreza, postizanje ciljeva prihoda, i ako je to prikladno, predlagat će moguća unaprjeđenja zakonodavnom tijelu.

DVADESET I PRVO POGLAVLJE. JAVNI UGOVORI I JAVNI RADOVI

1.      Značajna financijska sredstva koje javne institucije troše na ugovore i javne radove opravdavaju posebno iscrpnu reviziju sredstava koja se koriste.

2.      Javno natjecanje je najprikladnija procedura za dobivanje najpovoljnije ponude u smislu cijene i kvalitete. U slučaju odsustva poziva na javni tender, vrhovna revizijska institucija će utvrđivati razloge istoga.

3.      Kada se vrši revizija javnih radova, vrhovna revizijska institucija će promovirati razvijanje odgovarajućih standarda za reguliranje upravljanja takvim radovima.

4.      Revizija javnih radova će pokrivati ne samo ispravnost plaćanja, nego i efikasnost upravljanja izgradnjom i kvalitetu građevinskih radova.

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE. REVIZIJA SREDSTAVA ZA ELEKTRONSKU OBRADU PODATAKA

Značajna sredstva se troše na sredstva za elektronsku obradu podataka, što također zahtijeva vršenje odgovarajuće revizije. Takve revizije će se temeljiti na sustavima i pokrivati takve aspekte poput planiranja prema zahtjevima; ekonomičnog korištenja opreme za obradu podataka; angažiranje osoblja sa odgovarajućom stručnošću, uglavnom iz uprave organizacije u kojoj se revizija vrši; prevencije zloporaba; i korisnosti  informacija koje se tim putem produciraju.

DVADESET I TREĆE POGLAVLJE. KOMERCIJALNA PODUZEĆA S JAVNIM UDJELOM - DRŽAVNIM KAPITALOM

1.      Ekspanzija ekonomskih aktivnosti vlade često rezultira uspostavljanjem poduzeća sukladno privatnom pravu. Ova poduzeća će - ako vlada ima značajan udjel u njima – naročito tamo gdje imaju većinski udjel – ili gdje ima dominirajući utjecaj, također biti predmetom revizije od strane vrhovne revizijske institucije.

2.      Prikladno je da se takve revizije izvode kao završne revizije; one će obrađivati pitanja ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti.

3.      Izvješća parlamentu i javnosti o reviziji u takvim poduzećima će uzeti u obzir ograničenja koja zahtijeva zaštita industrijskih i trgovinskih tajni.

DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE. REVIZIJA INSTITUCIJA S DRŽAVNOM POTPOROM – POTICAJIMA

1.      Vrhovne revizijske institucije će imati ovlasti vršenja revizije korištenja pomoći/subvencija odobrenih iz javnih fondova.

2.      Kada je subvencija/pomoć posebno visoka, sama po sebi ili u svezi s prihodima i kapitalom subvencionirane organizacije, revizija se može, ako se to zahtijeva, proširiti tako da uključuje cjelokupni financijski menadžment subvencionirane institucije.

3.      Zloporaba pomoći/subvencija će rezultirati zahtjevima za naknadom.

DVADESET I PETO POGLAVLJE. REVIZIJA MEĐUNARODNIH I NADDRŽAVNIH ORGANIZACIJA

1.      Međunarodne i naddržavne organizacije čiji se troškovi pokrivaju doprinosima iz zemalja članica biće predmetom vanjske, neovisne revizije kao zemlje pojedinačno.

2.      Premda će takve revizije uzeti u obzir razinu izvora koji su korišteni i zadaće ovih organizacija, one će slijediti načela slična onima kojima se rukovodi revizija koju provode vrhovne revizijske institucije u zemljama članicama.

3.      Vanjske institucije za reviziju za provođenje takvih revizija će uglavnom biti imenovane iz reda vrhovnih revizijskih institucija.

ISSAI 10 – Meksička deklaracija o neovisnosti vrhovnih revizijskih institucija

Preambula

XIX. kongres Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija (INTOSAI) održan u Meksiku:

Uzimajući u obzir činjenicu da organizirano i efikasno korištenje javnih sredstava predstavlja jedan od temeljnih preduvjeta za propisno upravljanje javnim financijama te efikasnost odluka nadležnih vlasti;

Uzimajući u obzir da Limska deklaracija o smjernicama za pravila revizije (Limska deklaracija) navodi da vrhovne revizijske institucije (VRI) svoje zadaće mogu izvršavati jedino ako su neovisne od tijela koje revidiraju i zaštićene od vanjskih utjecaja;

Uzimajući u obzir da je za postizanje ovog cilja za zdravu demokraciju od vitalnog značaja da svaka zemlja ima VRI čija je neovisnost zagarantirana zakonom;

Uzimajući u obzir da je Limskom deklaracijom prepoznato da državne institucije ne mogu biti apsolutno neovisne, u njoj se nadalje navodi kako bi VRI trebale imati funkcionalnu i organizacijsku neovisnost potrebnu za provođenje svoga mandata;

Uzimajući u obzir da kroz primjenu načela neovisnosti VRI neovisnost mogu postići različitim sredstvima korištenjem  različitih mehanizama za osiguranje neovisnosti;

S obzirom da odredbe koje se odnose na primjenu služe kako bi se načela ilustrirala, kao takve se smatraju idealom neovisne  VRI. S obzirom da niti jedna VRI trenutno ne ispunjava sve, odnosno svaku od ovih odredbi, u smjernicama u dodatku prezentiraju se i drugi dobri primjeri iz prakse za postizanje neovisnosti;

Odlučuje

Usvojiti, objaviti i distribuirati dokument pod nazivom Meksička deklaracija o neovisnosti vrhovnih revizijskih institucija.

Opće odredbe

Vrhovne revizijske institucije prihvaćaju osam ključnih  načela koja proizlaze iz Limske deklaracije i odluka usvojenih na XVII. kongresu INTOSAI (u Seulu, Koreja) kao temeljne preduvjete za dobro funkcioniranje revizije javnog sektora.

1. načelo

Postojanje odgovarajućeg i djelujućeg  ustavnog/zakonskog okvira te stvarna – de facto primjena odredaba ovog okvira.

  Potrebna je legislativa kojom se detaljno definira neovisnost VRI.

  2. načelo

Neovisnost rukovoditelja VRI i njenih članova (za institucije kolegijalnog tipa) uključujući i sigurnost njihovih pozicija i imunitet koji se odnosi na normalno vršenje i ispunjavanje njihovih dužnosti.

Odgovarajućim se zakonima specificiraju uvjeti za imenovanje, ponovno imenovanje, upošljavanje, razrješavanje dužnosti i umirovljenje rukovoditelja VRI i članova institucija kolegijalnog tipa koji se:

-        imenuju, ponovno imenuju i razrješuju dužnosti kroz proces kojim se osigurava njihova neovisnost od izvršne vlasti (vidjeti ISSAI-11 Smjernice i dobri primjeri iz prakse u vezi s neovisnošću VRI);

-        osiguravaju imenovanja na dovoljno duga i fiksirana razdoblja čime im se omogućuje da svoj mandat ispunjavaju bez straha od odmazde;

-        štite imunitetom od bilo kakve vrste kaznenog gonjenja za bilo koji čin, prošli ili sadašnji, koji nastaje kao rezultat normalnog izvršavanja njihovih dužnosti, kako već određeni slučaj nalaže.

3. načelo

Dovoljno širok mandat te punu slobodu u vršenju funkcije VRI

VRI trebaju biti ovlaštene za revidiranje:korištenja javnog novca, resursa ili sredstava od strane primatelja ili korisnika, bez obzira na njihovu zakonsku prirodu;

-        prikupljanja prihoda koji pripadaju vladi ili javnim tijelima;

-        zakonitost i pravilnost vladinih ili računa javnih tijela;

-        kvalitete financijskog upravljanja i izvješćivanja; i

-        ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti poslovanja vlade ili javnih tijela.

Osim kada to od njih konkretno zahtijeva zakon, VRI ne  revidiraju politike vlade ili javnih tijela već se ograničavaju na reviziju njihove provedbe.

VRI poštuju zakone koje je usvojila zakonodavna vlast, a koji se na njih odnose, ali ne podliježu usmjeravanju ili miješanju zakonodavne ili izvršne vlasti u:

-        izboru predmeta revizije;

-        planiranju, programiranju, provođenju, izvješćivanju i praćenju rezultata svojih revizija;

-        organiziranju i upravljanju svojim radom; i

-        primjeni svojih odluka u slučaju kada primjena sankcija predstavlja dio njihova mandata.

VRI ne trebaju ni na koji način biti uključene u, niti se smatrati uključenima u upravljanje subjektima revizije.

VRI trebaju osigurati da njihovo osoblje ne razvije prebliske veze sa subjektima revizije, kako bi zadržali objektivnost te kako bi ih se smatralo objektivnima.

VRI u ispunjavanju svojih dužnosti trebaju imati punu slobodu, surađivati s vladama i javnim tijelima koja nastoje unaprijediti korištenje i upravljanje javnim sredstvima.

VRI trebaju primjenjivati odgovarajuće standarde revizije i standarde rada te etički kodeks koji se temelje na službenim dokumentima INTOSAI-a, Međunarodnog saveza računovođa i drugih priznatih tijela zaduženih za utvrđivanje standarda.

VRI zakonodavnoj vlasti i drugim državnim tijelima – kako to zahtijeva ustav ili zakon trebaju podnositi godišnje izvješće o svojim aktivnostima, koje treba biti dostupno javnosti.

4. načelo

Neograničen pristup informacijama

VRI trebaju imati adekvatne ovlasti za ostvarivanje pravovremenog, neometanog, izravnog i slobodnog  pristupa  svim nužnim dokumentima i informacijama potrebnim  za propisno ispunjavanje njihovih zakonskih obveza.

   5. načelo

   Prava i obveze u pogledu izvješćivanja o radu.

VRI se ne mogu ograničavati u izvješćivanju o rezultatima  njihova rada na reviziji. Trebaju biti zakonom obvezane da o rezultatima njihovog revizijskog rada izvješćuju barem jednom godišnje.

6.načelo

Sloboda u odlučivanju o sadržaju i vremenu revizijskih izvješća te vremenu njihova objavljivanja i distribuiranja

VRI su slobodne u odlučivanju o sadržaju njihovih revizijskih izvješća.

VRI su slobodne u davanju nalaza i preporuka u njihovim revizijskim izvješćima, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, gledišta revidirane institucije.

Zakonski je određen minimum zahtjeva za izvješćivanjem o reviziji od VRI te su, gdje je to primjereno, definirana  konkretna pitanja koja trebaju biti predmetom zvaničnog mišljenja ili potvrde o reviziji.

VRI su slobodne odlučivati o vremenu sačinjavanja svojih  izvješća o reviziji, osim u slučajevima kada su konkretni zahtjevi za izvješćivanjem propisani zakonom.

VRI mogu udovoljiti posebnim zahtjevima za istragama ili revizijama koje uputi zakonodavna vlast kao cjelina, neki od njenih odbora/povjerenstava ili vlada.

VRI su slobodne objavljivati i distribuirati svoja izvješća nakon  što su ona formalno predstavljena ili dostavljena nadležnim vlastima – kako je to propisano zakonom.

7.načelo

Postojanje efektivnih mehanizama za praćenje ispunjavanja preporuka koje daju VRI

VRI svoja izvješća podnose zakonodavnoj vlasti, nekom od njenih odbora/povjerenstava ili pak upravnom odboru subjekta, kako je već slučaj, na razmatranje i praćenje realizacije konkretnih preporuka za provođenje korektivnih mjera.

VRI imaju i vlastiti interni sustav praćenja kojim se osigurava da revidirani subjekti na odgovarajući način i propisno odgovore na nalaze i preporuke VRI kao i one koje utvrdi zakonodavna vlast, neki od njenih odbora/povjerenstava ili upravni odbor subjekta, već prema slučaju.

VRI svoja izvješća o praćenju realizacije dostavljaju  zakonodavnoj vlasti, nekom od njenih odbora/povjerenstava ili pak upravnom odboru subjekta, kako je već slučaj, na razmatranje i poduzimanje mjera, čak i u slučajevima kada VRI imaju vlastite zakonske ovlasti za praćenje realizacije i sankcioniranje.

8. načelo

Financijska i upravljačka/upravna autonomija i raspoloživost odgovarajućih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa.

VRI trebaju imati na raspolaganju nužne i razumne ljudske, materijalne i financijske resurse – izvršna vlast ne treba imati kontrolu nad ili usmjeravati pristup ovim resursima. VRI upravljaju vlastitim proračunom i na odgovarajući ga način raspoređuju.

Zakonodavna vlast ili neki od njenih odbora/povjerenstava odgovorna je za osiguravanje odgovarajućih resursa potrebnih za ispunjavanje mandata VRI.

VRI imaju pravo izravno se obratiti zakonodavnoj vlasti ako su resursi koji su im osigurani nedostatni za ispunjavanje njihova mandata.

INTOSAI STANDARDI REVIZIJE ISSAI 100

OSNOVNA NAČELA REVIZIJE JAVNOG SEKTORA

1.      Opći okvir standarda revizije Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija (izvorna skraćenica: INTOSAI) proizašao je iz deklaracija iz Lime i Tokya, tvrdnji i izvješća koje je usvojio INTOSAI na raznim kongresima te izvješća Ekspertne skupine Ujedinjenih naroda sa sjednica o računovodstvu javnog sektora i reviziji zemalja u razvoju.

2.      INTOSAI standardi revizije sastoje se od četiri dijela (vidjeti shemu) i to:

(a)     Osnovna načela

(b)    Opći standardi

(c)     Standardi obavljanja revizije

(d)    Standardi izvješćivanja.

INTOSAI je razvio ove standarde kako bi pružio okvir za uspostavljanje postupaka i praksi koje treba primjenjivati u vođenju revizije uključujući revizije kompjutorski podržanih sustava. Oni se trebaju promatrati sa stajališta pojedinih ustava, zakona i drugih uvjeta u kojima djeluje vrhovna revizijska institucija (VRI).

3.      Osnovna načela standarda revizije jesu temeljne pretpostavke, dosljedne premise, logična načela i zahtjevi koji pomažu u razvijanju standarda revizije te  služe revizorima u oblikovanju njihovih mišljenja i izvješća, a poglavito u slučajevima gdje se ne primjenjuju posebni standardi.

4.      Standardi revizije trebaju biti sukladni načelima revizije. Oni također pružaju minimalne smjernice revizoru, što pomaže u određivanju obujma revizijskih mjera i postupaka koje treba u reviziji primijeniti. Standardi revizije predstavljaju kriterije  ili temelj na osnovu kojih se procjenjuje kvaliteta revizijskih rezultata.

5.      Objašnjenja i obrazloženja ovih standarda jesu u isključivoj nadležnosti Upravnog vijeća INTOSAI-a, dok su izmjene i dopune u nadležnosti Kongresa INTOSAI-a.

6.      Osnovna načela su sljedeća:

a)      VRI treba razmatrati suglasnost s INTOSAI standardima revizije za sva pitanja koja se smatraju značajnim. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki dio posla koji obavljaju VRI, uključujući one VRI koje su organizirane kao računski sudovi, niti na nerevizijski rad koji obavlja VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi se osigurao rad dosljedno visoke kvalitete (vidjeti točku 8).

b)     VRI treba primjenjivati vlastitu nepristranu prosudbu u različitim situacijama koje nastaju tijekom obavljanja revizije javnog sektora (vidjeti točku 15).

c)      S povećanjem javne svijesti, potreba za javnom odgovornošću osoba ili subjekata koje upravljaju javnim dobrima postaje sve evidentnija, tako da postoji potreba za procesom osiguravanja odgovornosti koji treba postaviti i provesti učinkovito (vidjeti točku 20).

d)     Razvoj odgovarajućih sustava informiranja, kontrole, procjene i izvješćivanja u okviru javne uprave olakšat će postupak osiguravanja odgovornosti. Uprava je odgovorna za ispravnost i dostatnost oblika i sadržaja financijskih izvješća i drugih informacija (vidjeti točku 23).

e)      Odgovarajuća tijela trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za financijsko izvješćivanje i objavljivanje primjereno potrebama javne uprave, a subjekti koji se revidiraju trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti (vidjeti točku 25).

f)       Dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentiranjem  financijskog položaja i rezultata poslovanja (vidjeti točku 28).

g)     Postojanje odgovarajućeg sustava interne kontrole smanjuje rizik pogrešaka i nepravilnosti (vidjeti  točku 30).

h)      Donošenje zakonskih propisa bi trebalo doprinijeti boljoj suradnji kod subjekata kod kojih se obavlja revizija u održavanju i omogućavanju pristupa svim relevantnim podacima nužnim za cjelovitu ocjenu aktivnosti koje podliježu reviziji (vidjeti točku 32).

i)       Sve revizijske aktivnosti trebaju biti u okviru revizijske ovlasti VRI (vidjeti točku 34).

j)       VRI trebaju djelovati na unaprjeđenju tehnika za revidiranje valjanosti mjera uspješnosti (vidjeti točku  34).

7.      Točke u nastavku teksta objašnjavaju značaj osnovnih načela revizije.

8.      Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

VRI treba djelovati sukladno INTOSAI standardima revizije u svim pitanjima koja se smatraju materijalnim. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki dio posla kojeg obavljaju VRI, uključujući one VRI  koje su organizirane  kao računski sudovi, niti na nerevizijski rad kojega obavlja VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi se osigurao rad dosljedno visoke kvalitete (vidjeti točku 6a).

9.      Općenito uzevši, predmetno pitanje se može procijeniti kao materijalno značajno ako se smatra da bi znanje o tome moglo utjecati na korisnika financijskih izvješća ili na izvješće revizije učinka.

10.    Materijalnost se često promatra u smislu vrijednosti, ali inherentna priroda ili karakteristike jedne pozicije ili grupe pozicija također mogu dati predmetnom pitanju materijalni značaj - primjerice, ako zakon ili propis zahtijeva da se takva informacija treba objaviti odvojeno neovisno od iznosa koji je u pitanju.

11.    Pored materijalnosti koja se određuje prema vrijednosti i prema prirodi predmetne pozicije, materijalna značajnost se može odrediti i prema kontekstu u kojem se ona pojavljuje. Primjerice, razmatranje dane pozicije u odnosu na:

a)   opće gledište o financijskoj informaciji,

b)  ukupnost čiji je ona dio,

c)   povezane pojmove,

d)  iznos iste pozicije u ranijim godinama.

12.    VRI često obavlja aktivnosti koje se po strogoj definiciji ne mogu svrstati pod reviziju, ali koje znatno doprinose boljem funkcioniranju javne uprave. Primjeri nerevizijskog rada mogu biti: (a) prikupljanje podataka bez provođenja suštinskih analiza, (b) pravni poslovi, (c) prikupljanje informacija za potrebe izabrane skupštine u pogledu ispitivanja nacrta proračuna, (d) pružanje potpore članovima izabrane skupštine u pogledu istraživanja i proučavanja dosjea VRI, (e) administrativne aktivnosti i (f) funkcije kompjutorske obrade. Navedene nerevizijske aktivnosti pružaju korisne informacije donositeljima odluka i trebaju biti dosljedno visoke kvalitete.

13.    Zbog pristupa i strukture nekih VRI, ne primjenjuju se svi standardi revizije na sve aspekte njihova rada. Primjerice, kolegijalna i istražna priroda revizijskog pregleda koju obavljaju računski sudovi, temeljno je različita od financijske revizije i revizije učinka što ih obavljaju VRI organizirane prema hijerarhijskom sustavu na čijem je čelu glavni revizor ili glavni kontrolor.

14.    Da bi se osigurao visokokvalitetan rad moraju se poštivati odgovarajući standardi. Ciljevi pojedine vrste rada ili pojedinog zadatka trebaju diktirati posebne standarde koji se primjenjuju. Svaka VRI treba utemeljiti politiku primjene INTOSAI standarda ili drugih specifičnih standarda kojih se treba pridržavati u obavljanju različitih vrsta poslova koje organizacija provodi, u cilju osiguravanja pružanja visokokvalitetnih usluga.

15.    Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

VRI treba primjenjivati svoju vlastitu prosudbu u različitim situacijama koje nastaju tijekom revidiranja javnog sektora (vidjeti točku 6b).

16.    Revizijski dokaz ima značajnu ulogu kod donošenja odluke revizora u pogledu izbora pitanja i područja revizije te vrste, vremenskog okvira i obujma revizijskih testova i postupaka.

17.    Uvjeti revizijske ovlasti koja je dodijeljena VRI nadilaze bilo koje računovodstvene ili revizijske konvencije s kojima su oni u suprotnosti te stoga imaju ključni značaj na standarde revizije koje primjenjuje VRI. Prema tome, INTOSAI  standardi revizije - te svi ostali eksterno usvojeni standardi revizije - ne mogu biti propisana zakonska norma niti mogu biti obvezni za primjenu od strane VRI ili članova njenog osoblja.

18.    VRI mora procijeniti opseg u kojem se eksterni standardi revizije ne kose sa izvršavanjem ovlasti koju ima VRI. Međutim, VRI treba i da je svjesna činjenice da INTOSAI standardi revizije predstavljaju zajednički  konsenzus mišljenja revizora javnog sektora i da ih pokuša primijeniti tamo gdje oni nisu u konfliktu sa ovlastima koje ima. VRI treba nastojati otkloniti neusuglašenosti ako je to nužno kako bi se omogućilo usvajanje poželjnih standarda.

19.    Ciljevi revizije VRI, za neke od elemenata njihove ovlasti, a posebice  u  pogledu  revizije financijskih  izvješća, mogu biti srodni ciljevima revizije u privatnom sektoru. Sukladno tome, standardi revizije koji reguliraju reviziju financijskih izvješća u privatnom sektoru, a koje su usvojila službena regulatorna tijela, mogu se primjenjivati i u reviziji javnog sektora.

 20. Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

S povećanjem javne svijesti, potreba za javnom odgovornošću osoba ili subjekata koje upravljaju javnim dobrima postaje sve evidentnija, tako da postoji potreba za procesom osiguravanja odgovornosti koji treba postaviti i provesti učinkovito (vidjeti točku 6c).

21.    Neke zemlje su uređene tako da se od odgovornih subjekata zahtijeva podnošenje izvješća predsjedniku, monarhu ili državnom vijeću, ali se u većini slučajeva izvješća podnose izabranom zakonodavnom tijelu, izravno ili putem izvršnog organa države. Neke VRI imaju sudbenu nadležnost. Ovisno o zemlji, ovakve VRI imaju sudbenu ovlast nad računima,  nad računovođama ili čak nad nositeljima upravnih funkcija. Prosudbe i odluke koje te institucije donose, po svojoj prirodi predstavljaju nadopunu upravne funkcije revizije koja im je stavljena u nadležnost. Njihove sudbene aktivnosti trebaju biti dio logike općih ciljeva koje slijedi vanjska revizija te osobito onih ciljeva koji se odnose na područje računovodstva.

22.    Od javnih se poduzeća također zahtijeva da ispune obveze javne odgovornosti. Javna poduzeća mogu se baviti i komercijalnim poslovanjem, npr. subjekti koji su osnovani zakonom, odlukom izvršne vlasti ili u kojima država ima udjel kojim kontrolira te subjekte. Neovisno o načinu na koji su ovi subjekti konstituirani, njihove funkcije, stupnja samostalnosti ili načina njihovog financiranja, takve su jedinice konačno odgovorne vrhovnom zakonodavnom tijelu.

23.    Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

Razvoj odgovarajućih sustava informiranja,  kontrole, procjene i izvješćivanja u okviru javne uprave, olakšat će postupak odgovornosti. Uprava je odgovorna za ispravnost i dostatnost oblika i sadržaja financijskih izvješća i drugih informacija (vidjeti točku 6d).

24.    Ispravnost i dostatnost financijskih izvješća i iskaza  izražavaju financijski položaj i rezultate poslovanja subjekta. Subjekt je također obvezan kreirati praktični sustav koji će pružiti relevantne i pouzdane informacije.

25.    Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

Odgovarajuća tijela vlasti trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za financijsko izvješćivanje i objavljivanje primjereno potrebama države, a subjekti kod kojih se obavlja revizija trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti (vidjeti točku 6e).

26.  VRI treba djelovati zajedno s organizacijama koje donose računovodstvene standarde kako bi se pomoglo u stvaranju odgovarajućih računovodstvenih standarda koji se izdaju za javni sektor unutar kojeg VRI djeluje.

27.    VRI također treba dati preporuku subjektima kod kojih se obavlja revizija da postave mjerljive i jasno iskazane ciljeve, te utvrditi norme uspješnosti za te ciljeve.

28.    Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

Dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentiranjem financijskog položaja i rezultata poslovanja (vidjeti točku 6f).

29. Pretpostavka da dosljedna primjena računovodstvenih standarda predstavlja preduvjet fer prezentiranja znači da subjekt kod kojeg se obavlja revizija mora primjenjivati odgovarajuće računovodstvene standarde kao i da se od subjekta zahtijeva da takve računovodstvene standarde primjenjuje na dosljedan način. Revizor ne treba smatrati da je dosljedno poštivanje računovodstvenih standarda konačan dokaz ispravnosti prikazivanja financijskih izvješća. Fer prezentiranje je izraz mišljenja revizora koje se ne odnosi samo na dosljednu primjenu računovodstvenih standarda. Takva pretpostavka ističe da standardi revizije nisu ništa više nego minimum zahtjeva za obvezu revizije. Hoće li revizor izići iz okvira tog minimuma ovisi o njegovoj prosudbi.

30.    Osnovna načela revizije ističu sljedeće: Postojanje odgovarajućeg sustava interne kontrole smanjuje rizik od pogrešaka i nepravilnosti (vidjeti točku 6g).

31.    Odgovornost je subjekta kod kojeg se obavlja revizija da razvija sustave interne kontrole radi zaštite svojih sredstava. To nije odgovornost revizora. Također je obveza subjekta kod kojeg se obavlja revizija osigurati postojanje i funkcioniranje sustava kontrola kako bi se osigurali  poštivanje primjenljivih zakona i propisa i poštenost i ispravnost u procesu donošenja odluka. Međutim, to ne oslobađa revizora od podnošenja prijedloga i preporuka subjektu gdje se obavlja revizija, ako utvrdi da sustav kontrole ne postoji ili je neodgovarajući.

32.    Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

Zakoni i drugi propisi trebaju olakšati suradnju subjekata revizije u čuvanju i omogućavanju pristupa relevantnim podacima nužnim za cjelokupnu ocjenu aktivnosti koje su predmet revizije.

33.    VRI mora imati pristup izvorima informacija i podacima kao i pristup dužnosnicima i uposlenima subjekta gdje se obavlja revizija kako bi ispravno izvršila svoju  revizorsku odgovornost. Zakonski je potrebno utvrditi uvjete pristupa revizora takvim informacijama i osoblju, što će umanjiti mogućnost nastanka problema u ovome području.

34.    Osnovna načela revizije ističu sljedeće:

Sve revizijske aktivnosti trebaju biti u okviru revizijske ovlasti VRI (vidjeti točku 6i).

35.    VRI obično osniva vrhovno zakonodavno tijelo ili se osniva ustavom. U nekim slučajevima, elementi uloge VRI mogu proizlaziti iz ustaljene prakse, a ne iz specifičnih zakonskih odredaba. Uobičajeno je da se zakonom ili propisom kojim se utemeljuje VRI postavlja i njen oblik (kao što je sud, odbor, komisija, ured osnovan zakonom ili ministarstvo), rokovi i uvjeti nadležnosti, službovanje, ovlasti, obveze, funkcije i opće odgovornosti te druga pitanja koja se odnose na obavljanje funkcije i izvršavanje dužnosti.

36.    Neovisno od uređenja postavljenih zakonom ili propisom, ključna funkcija VRI je zagovarati i promovirati javnu odgovornost. U nekim zemljama, VRI je sud sastavljen od sudaca koji imaju ovlast nad računovođama u javnom sektoru, koji im moraju polagati račune. Ova sudbena nadležnost zahtijeva od VRI da osigura da je svatko onaj tko je ovlašten raspolagati javnim sredstvima odgovoran prema VRI i da je u tom smislu predmet njene nadležnosti.

37.    Postoji važna komplementarnost između ovakve sudbene nadležnosti i drugih karakteristika revizije. Ove se značajke trebaju promatrati kao dio logike općih ciljeva eksterne revizije, a posebno onih ciljeva koje se odnose na upravljanje računovodstvom.

38.    Cjelokupni djelokrug revizije javnog sektora uključuje reviziju pravilnosti (financijsku reviziju) i reviziju učinka.

39.    Revizija pravilnosti obuhvaća:

a)      potvrđivanje financijske odgovornosti odgovornih subjekata, uključujući ispitivanje i evaluaciju financijskih evidencija i izražavanje mišljenja o financijskim izvješćima;

b)     potvrđivanje financijske odgovornosti javne uprave u cjelini;

c)      reviziju financijskih sustava i transakcija, uključujući procjenu usuglašenosti s primijenjenim zakonima i propisima;

d)     reviziju funkcija interne kontrole i interne revizije;

e)      reviziju ispravnosti i istinitosti upravnih odluka koje su donesene unutar subjekta koji je predmet revizije; i

f)       izvješćivanje o svim drugim pitanjima koja se pojavljuju  ili se odnose na reviziju, a VRI smatra da ih treba  objaviti.

40.    Revizija učinka odnosi se na reviziju ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti, i obuhvaća:

a)      reviziju ekonomičnosti upravnih aktivnosti u skladu sa zdravim upravnim načelima i praksom te politikom uprave;

b)     reviziju efikasnosti korištenja ljudskih, financijskih i drugih   resursa,   uključujući   ispitivanje  informacijskih sustava, mjera učinka i kontrolnih postupaka, kao i procedura za otklanjanje uočenih nedostataka koje provodi subjekt koji je predmet revizije; i

c)      reviziju efektivnosti učinka u odnosu na  postignute ciljeve subjekta kod kojeg se obavlja revizija, te reviziju stvarnog utjecaja aktivnosti u odnosu na očekivani.

41.    Revizija pravilnosti i revizija učinka se, u praksi, mogu preklapati, te će klasifikacija revizije u takvim slučajevima ovisiti o primarnoj svrsi te revizije.

42.    U mnogim zemljama zakonska ovlast revizije učinka ne obuhvaća pregled temelja na kojima počivaju politike programa kojih provodi javna uprava. U svakom slučaju, zakonskim mandatom se trebaju jasno razgraničiti ovlasti i odgovornosti VRI u odnosu na reviziju učinka u svim područjima aktivnosti koje provodi javna uprava, čime će se, između ostaloga, VRI olakšati primjena odgovarajućih standarda revizije.

43.    Ustav ili zakonodavstvo nekih zemalja ne povjerava uvijek mandat VRI da revidira 'efektivnost' ili 'efikasnost'  financijskog upravljanja izvršnog organa. U ovakvim slučajevima, procjenu primjerenosti ili korisnosti donesenih upravnih odluka i efektivnosti uprave vrše ministri koji su zaduženi za organizaciju usluga upravnih organa, a oni za svoje upravljanje odgovaraju zakonodavnom tijelu. Pojam kojim bi se adekvatno opisala revizija VRI koja nadilazi tradicionalni okvir pravilnosti i zakonitosti je "revizija dobrog upravljanja''. Takva revizija ima za cilj provoditi analizu  javnih rashoda u svjetlu općih načela zdravog upravljanja. Ove dvije vrste revizije - revizija pravilnosti i revizija upravljanja - u praksi se mogu izvršiti kao jedna operacija, tim prije što se one međusobno nadopunjuju: revizija pravilnosti može biti priprema za reviziju upravljanja, a revizijom upravljanja se mogu otkloniti situacije koje dovode do nepravilnosti.

44.    VRI vrši efektivnije promoviranje javne odgovornosti ukoliko joj mandat koji joj je povjeren omogućava provođenje ili upravljanje revizijama pravilnosti i učinka svih javnih preduzeća.

45.    Opća načela revizije ističu sljedeće:

VRI treba djelovati na unaprjeđivanju tehnika za revidiranje valjanosti mjera učinka.

46.    Proširenje revizijske uloge zahtijevat će od revizora da unaprjeđuju i razvijaju nove tehnike i metodologije za procjenjivanje koristi li je subjekt kod kojeg se obavlja revizija razumne i valjane mjere učinka. Revizori se trebaju koristiti tehnikama i metodologijama drugih disciplina.

47.    Djelokrug revizijske ovlasti određuje i djelokrug standarda koje VRI primjenjuje.