1.     PLANIRANJE

1.1  Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

Revizor treba planirati reviziju na način koji osigurava da se revizija visoke kvalitete obavi ekonomično, efikasno i efektivno i u vremenski danom okviru (vidjeti točku 0.3a). Točke u nastavku teksta pojašnjavaju planiranje kao jedan od standarda revizije.

1.2  VRI treba dati prioritet revizijskim zadacima koji se moraju poduzeti po zakonu i ocijeniti prioritete za obavljanje zadataka koji se poduzimaju diskrecijski u skladu sa ovlašću VRI.

1.3  Pri planiranju revizije, revizor treba:

(a)    identificirati značajne aspekte okruženja u kojem posluje subjekt koji je predmet revizije;

(b)   izgraditi razumijevanje odnosa odgovornosti;

(c)    razmotriti oblik, sadržaj i korisnike mišljenja o reviziji, zaključaka ili izvješća;

(d)   odrediti ciljeve revizije i testove koji se nužni za njihovo postizanje;

(e)    identificirati ključne sisteme i kontrole upravljanja i izvršiti preliminarnu procjenu kako bi se utvrdile njihove prednosti i slabosti;

(f)     utvrditi značajnost pitanja koja će se razmatrati;

(g)   izvršiti pregled procesa interne revizije revidiranog subjekta i njegovog programa rada;

(h)    procijeniti stupanj pouzdanosti drugih revizora, npr., internih revizora;

(i)     odrediti najefikasniji i najefektivniji revizijski pristup;

(j)     izvršiti pregled poduzimanja odgovarajućih radnji sukladno prethodnim revizijskim nalazima i preporukama; i

(k)    osigurati odgovarajuću dokumentaciju u svezi s planom revizije i predloženim terenskim radom.

1.4  Revizijom su obično obuhvaćaju sljedeći koraci planiranja:

(a)    prikupljanje informacija o revidiranom subjektu i njegovom ustrojstvu u cilju ocjene rizika i određivanja materijalnosti;

(b)   određivanje cilja i obujma revizije;

(c)    vršenje preliminarne analize kako bi se odredio pristup koji se treba usvojiti, kao i priroda i opseg upita koji će uslijediti;

(d)   naglašavanje posebnih problema koji se predviđaju u procesu planiranja;

(e)    pripremanje proračuna i rasporeda revizije;

(f)     određivanje kadrovskih potreba i tima za obavljanje revizije; i

(g)   upoznavanje subjekta revizije sa obujmom, ciljevima i kriterijima procjene revizije i, po potrebi, raspravljanje navedene oblasti sa subjektom revizije.

2.     NADZOR I PREGLED

2.1  Standardi obavljanja revizije podrazumijevaju:

Rad svih razina osoblja revizije i tijekom svake faze revizije treba biti na odgovarajući način nadgledan tijekom obavljanja revizije, a dokumentirane podatke treba pregledati iskusni član revizorskog osoblja (vidjeti točku 0.3b).

Točke u nastavku teksta pojašnjavaju nadzor i pregled kao jednog od standarda revizije.

2.2  Vršenje nadzora je bitno kako bi osiguralo ispunjavanje ciljeva revizije i održavanje kvaliteta revizijskog rada. Stoga je odgovarajući nadzor i kontrola nužna u svim slučajevima bez obzira na stručnost pojedinačnih revizora.

2.3  Vršenja nadzora treba usmjeriti kako na materiju tako i na metodu revidiranja. Pod ovime se podrazumijeva sljedeće:

(a)    članovi tima imaju jasno i dosljedno razumijevanje plana revizije;

(b)   revizija se obavlja sukladno standardima revizije i  praksama VRI;

(c)    pridržavanje plana i koraka revizije utvrđenih planom, osim u slučajevima kada je odstupanje od plana posebno odobreno;

(d)   radni papiri sadrže dokaze kojima se na odgovarajući način potkrjepljuju svi zaključci, preporuke i mišljenja;

(e)    revizor ispunjava utvrđene ciljeve revizije; i

(f)     izvješće o reviziji sadrži zaključke, preporuke i mišljenja, sukladno danim okolnostima.

2.4  Iskusniji član revizorskog osoblja treba pregledati cjelokupni rad revizije prije finaliziranja mišljenja i izvješća o reviziji. Preglede treba vršiti u svakoj fazi revizije. Pregledom se dobiva više razina iskustava i prosudbe za potrebe danog revizijskog zadatka i njime se treba osigurati da:

(a)    su sve ocjene i zaključci čvrsto utemeljeni i potkrijepljeni mjerodavnim, relevantnim i razumnim dokazima kao temeljem za konačno mišljene ili izvješće o reviziji;

(b)   su identificirane i dokumentirane sve greške, nedostaci i neuobičajeni postupci, koje treba, ili na zadovoljavajući način otkloniti, ili o njima obavijestiti iskusnije članove revizorskog osoblja VRI; i

(c)    su promjene i unaprjeđenja nužne za obavljanje budućih revizija identificirane, zabilježene i uzete u obzir pri pripremanju kasnijih planova revizije i planiranju razvojnih aktivnosti revizorskog osoblja.

2.5  Ovaj standard ima drugačije djelovanje kod VRI koje su organizirane na kolegijalnoj osnovi. U tako strukturiranoj VRI, odluke se donose kolegijalno u onoj razini koja odgovara značajnosti pitanja o kojem se odlučuje, izuzev onih odluka koje se donose na rutinski način. Takva organizacija, kao cjelina, odlučuje o obujmu ispitivanja, o testovima koji se trebaju poduzeti i metodama koje će se koristiti.

3.     ANALIZA I OCJENJIVANJE INTERNIH KONTROLA

3.1  Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće: Revizor, pri određivanju obujma i djelokruga revizije, treba  izvršiti analizu i ocjenu pouzdanosti internih kontrola  (vidjeti točku 0.3c).

Točke u nastavku teksta pojašnjavaju interne kontrole kao jedan od standarda revizije.

3.2  Analizu i ocjenu internih kontrola treba izvršiti sukladno vrsti revizije koja se obavlja. Kod revizije pravilnosti (financijske revizije), analiza i ocjena se uglavnom vrši nad kontrolama  kojima se doprinosi zaštiti imovine i resursa i osigurava točnost i cjelovitost računovodstvenih evidencija. Kod revizije  usklađenosti, analiziraju se kontrole kojima se upravi omogućava rad u skladu sa zakonima i propisima. Kod revizije učinka, predmet analize su kontrole kojima se doprinosi poslovanju na ekonomičan, efikasan i efektivan način, kojima se osigurava pridržavanje politika uprave, i kojima se dolazi do blagovremenih i pouzdanih financijskih informacija i informacija u svezi s upravom subjekta.

3.3  Obujam analize i ocjenjivanja internih kontrola zavisi od ciljeva revizije i od planiranog stupnja pouzdanosti.

3.4  U subjektima u kojima su računovodstveni ili drugi informacijski sustavi kompjutorizirani, revizor treba odrediti funkcioniraju li interne kontrole pravilno u pogledu osiguranja integriteta, pouzdanosti i potpunosti podataka.

4.     USUGLAŠENOST SA VAŽEĆIM ZAKONIMA I PROPISIMA

4.1  Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

Kod obavljanja revizije pravilnosti (financijske revizije), potrebno je izvršiti testiranja usuglašenosti s važećim zakonima  i propisima. Revizor treba odrediti korake i postupke revizije kako bi se osiguralo razumno uvjerenje u pogledu otkrivanja pogrešaka, nepravilnosti i nezakonitih radnji koje bi mogle izravno i materijalno utjecati na iznose u financijskim izvješćima ili rezultate revizija pravilnosti. Revizor također treba biti svjestan mogućnosti pojave nezakonitih radnji koje bi mogle imati neizravan i materijalan utjecaj na financijska izvješća ili rezultate revizija pravilnosti.

U obavljanju revizije učinka potrebno je procijeniti usuglašenost s važećim zakonima i propisima, kada je to nužno kako bi se zadovoljili ciljevi revizije. Revizor treba odrediti tijek revizije tako da se pruži razumno uvjerenje u pogledu otkrivanja nezakonitih radnji koje bi mogle značajno utjecati na ciljeve revizije.  Revizor treba posebnu pozornost obratiti na situacije i transakcije koje mogu ukazivati na nezakonite radnje koje mogu imati neizravan efekt na rezultate revizije.

Važan cilj koji se ovom vrstom revizije povjerava VRI je da se uvjeri, pomoću svih načina koji joj stoje na raspolaganju, da su javni proračun i računi cjeloviti i valjani. To će pružiti parlamentu i drugim korisnicima izvješća o reviziji uvjerenje o veličini i razvijanju financijskih obveza države. Kako bi se postigao ovaj cilj, VRI će ispitati račune i financijska izvješća državne uprave kako bi se uvjerila da su sve djelatnosti pravilno poduzete, dovršene, odobrene, plaćene i registrirane. Ukoliko nisu  otkrivene nepravilnosti, revizijski postupak obično rezultira dopuštanjem ''izvršenja" (vidjeti točku 0.3d).

Točke u nastavku teksta pojašnjavaju usuglašenost kao jedan od standarda revizije.

4.2  Ispitivanje usuglašenosti sa važećim zakonima i propisima je naročito bitno u revidiranju javnih programa, jer donositelji odluka trebaju znati primjenjuju li se zakoni i propisi dosljedno, dobivaju li se njima željeni rezultati i, ukoliko to nije slučaj, u kom pogledu ih je potrebno ispitati. Pored toga, javne organizacije, programi, usluge, aktivnosti i funkcije se zakonski uspostavljaju i reguliraju se posebnim propisima.

4.3  Osobe koje su uključene u planiranje revizije trebaju poznavati zahtjeve usuglašenosti kojih se subjekt koji je predmet revizije treba pridržavati. S obzirom da često govorimo o velikom broju zakona i propisa koji se mogu odnositi na određenu reviziju, revizor će, temeljem profesionalne prosudbe,  odrediti one zakone i propise koji bi mogli imati značajan utjecaj na ciljeve revizije.

4.4  Revizor treba posebnu pozornost obratiti na situacije i transakcije koje mogu ukazivati na nezakonite radnje koje mogu imati neizravan efekt na rezultate revizije. Kada revizijski postupci i procedure ukazuju na to da je došlo ili da može doći  do činjenja nezakonite radnje, revizor će odrediti obujam u kojem ove radnje imaju utjecaja na rezultate revizije.

4.5  Obavljanjem revizije sukladno ovom standardu, revizor će izabrati i provesti one postupke i procedure koje su, prema njegovoj profesionalnoj prosudbi, odgovarajuće za  dane okolnosti. Ove revizijske postupke i procedure treba provesti tako da se njima pribave dovoljni, mjerodavni i relevantni dokazi na kojima će se prosudbe i zaključci razumno temeljiti.

4.6  Općenito uzevši, uprava je odgovorna za uspostavljanje efektivnog sustava internih kontrola kako bi se osigurala usuglašenost sa zakonima i propisima. Pri određivanju postupaka i procedura kojima će se testirati ili procijeniti usuglašenost, revizori trebaju ocijeniti interne kontrole subjekta i procjene rizik u smislu da kontrolna struktura subjekta nije dovoljna kako bi spriječila ili otkrila neusuglašenost poslovanja.

4.7  Revizori će, ne ugrožavajući neovisnost VRI, sa dužnom profesionalnom pozornošću i oprezom odlučivati o proširenju obujma revizijskih postupaka i procedura koje se odnose na nezakonite radnje, ali tako da one ne ometaju obavljanje istražnih radnji ili sudskih postupaka u budućnosti. Dužna pozornost podrazumijeva traženje odgovarajućeg pravnog mišljenja ili konzultiranje nadležnih institucija koje provode zakone u cilju određivanja revizijskih postupaka i procedura kojih se treba pridržavati.

5.     REVIZIJSKI DOKAZI

5.1  Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće: Potrebno je pribaviti mjerodavne, relevantne i razumne dokaze kojima će se potkrijepiti prosudba i zaključci revizora u svezi s organizacijom, programom, aktivnošću ili funkcijom koja se revidira (vidjeti točku 0.3e).

Točke u nastavku teksta pojašnjavaju revizijske dokaze kao jedan od standarda revizije.

5.2  Revizijski nalazi, zaključci i preporuke moraju biti izvedeni na temelju dokaza. Pošto su revizori rijetko u prigodi razmotriti sve informacije o subjektu revizije, veoma je bitno pozorno odabrati tehnike prikupljanja podataka i uzorkovanja. Kada su podaci iz kompjutorski baziranog sustava važan dio revizije i kada je pouzdanost podataka ključna u postizanju cilja revizije, revizori će se morati zadovoljiti time da su ti podaci pouzdani i relevantni.

5.3  Revizori trebaju imati jasno razumijevanje tehnika i procedura kao što su inspekcija, opažanje, upiti i potvrđivanje, pri sakupljanju revizijskih dokaza. VRI se treba pobrinuti da tehnike koje su u primjeni budu dovoljne za razumno otkrivanje svih kvantitativno materijalnih grešaka i nepravilnosti.

5.4  Pri odabiru pristupa i procedura, potrebno je uzeti u obzir kvalitetu prikupljenih dokaza, tj. dokazi treba da budu mjerodavni, relevantni i razumni.

5.5  Revizori trebaju na odgovarajući način dokumentirati revizijske dokaze u radnim papirima, uključujući i temelj i obujam planiranja, obavljeni rad i nalaze revizije.

5.6  Adekvatna dokumentacija je bitna iz nekoliko razloga. Ona treba:

(a)    potvrditi i potkrijepi mišljenje i izvješće revizora;

(b)   povećati efikasnost i efektivnost revizije;

(c)    služiti kao izvor informacija za pripremanje izvješća ili odgovaranje na bilo kakve upite od strane revidiranog subjekta ili treće osobe;

(d)   služiti kao dokaz revizorovog pridržavanja standarda revizije;

(e)    olakšavati planiranje i nadzor;

(f)     pomagati revizoru u profesionalnom razvoju;

(g)   dokazati da se delegirani posao na zadovoljavajući način obavio; i

(h)    pružiti dokaz o izvršenom poslu za buduće potrebe.

5.7  Revizor treba na umu imati da sadržaj i organizacija radne dokumentacije odražava stupanj revizorove stručnosti, iskustva i znanja. Radni papiri trebaju biti kompletni i detaljni u onoj mjeri u kojoj će se osigurati iskusnom revizoru koji nije bio uključen u obavljanje revizije da, temeljem pregleda radne dokumentacije, utvrdi koji posao je obavljen kako bi se  potkrijepili doneseni zaključci.

6.     ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠĆA

6.1  Standardi obavljanja revizije uključuju sljedeće:

U obavljanju (financijske) revizije pravilnosti, kao i u drugim vrstama revizija, revizori trebaju analizirati financijska izvješća kako bi ustanovili jesu li su oni sukladni prihvatljivim računovodstvenim standardima za financijsko izvješćivanje i objavljivanje. Analiza financijskih izvješća treba biti obavljena u onoj mjeri kojom će se dobiti razuman temelj za izražavanje mišljenja o financijskim izvješćima (vidjeti točku 0.3f).

Točke u nastavku teksta pojašnjavaju analizu financijskih  izvješća kao jedan od standarda revizije.

6.2  Cilj analize financijskih izvješća je utvrđivanje postojanja očekivanog odnosa unutar i između različitih elemenata financijskih izvješća, identificiranje neočekivanih odnosa i neuobičajenih trendova. Revizor stoga treba izvršiti temeljitu analizu financijskih izvješća i utvrditi jesu li:

(a)    financijska izvješća pripremljena sukladno prihvatljivim računovodstvenim standardima;

(b)   financijska izvješća prikazana uzevši u obzir okolnosti u kojima se nalazi subjekt koji je predmet revizije;

(c)    objavljeni podaci o različitim elementima financijskih izvješća dovoljni;

(d)   različiti elementi financijskih izvješća pravilno ocijenjeni, izmjereni i prezentirani.

6.3  Metode i tehnike financijske analize u velikoj  mjeri ovise o vrsti, obujmu i cilju revizije, kao i o znanju i prosudbi revizora.

6.4  Ukoliko se od VRI zahtijeva da napravi izvješće o izvršenju zakona o proračunu, revizijom treba obuhvatiti:

(a)    za konta prihoda, provjeru odgovaraju li projekcije onima  iz inicijalnog proračuna i da li se revizije evidentiranih poreza i obveza i pripisanih primitaka mogu izvršiti usporedbom sa godišnjim financijskim izvješćima aktivnosti koja se revidira;

(b)   za konta rashoda, potvrđivanje kredita kojima se potpomažu proračuni, potvrđivanje rebalansa proračuna, a za prijenose iz prethodnih godina, potvrđivanje financijskih izvješća prethodne godine.